~Paradise city~

srijeda, 11.05.2005.

That`s life...

Zašto sve mora bit ovako komplicirano, ovako zamršeno i nerješivo?!
sve što mi se događa, sve što osjećam, kako sam starija, postaje sve kompliciranije!
Pa čak, zapravo; pogotovo zaljubljenost. prije, dok smo bili djeca, sve je bilo jednostavnije i bolje. Sjećam se svoje prve ljubavi. bila je to toliko jednostavna, neokaljana i čista. dugo smo se gledali, a onda mi je poslao papirić na kojem je pisalo: volim te! skupa smo šetali i držali se za ruke, dok su nam se obrazi crvenjeli...
nismo se svađali oko gluposti, nismo obraćali pozornost na ono što drugi govore i misle, a sada kao da je samo to važno.
danas se osjećam toliko zbunjeno i izgubljeno među svim osjećajima, i neznam kako izaći iz svega toga...
Staru ljubav, koja je pojavi u mom životu s vremena na vrijeme, nemogu zaboraviti, iako moji osjećaji prema njemu nisu ni u pola snažni kao što su bili. jednostavno mi je (unatoč svemu) full drag, i previše je prisutan. kao da me sve uspomene vezane uz njega prate, i ako pokušam nešto ostvarit s nekim drugim, odmah mislim na njega!
a ima jedan dečko koji mi se sviđa, a koji se raspitiva o meni. drag je i full dobar, čista suprotnost ovome bivšemu. ali, ali ja sam zbunjena i neznam što želim.
može li situacija biti imalo kompliciranija?

- 09:26 - Komentari (2) - Isprintaj - #

četvrtak, 05.05.2005.

Budućnost pripada onima koji vjeruju u ljepotu svojih snova

Ne sjećam se gdje i kada sam pročitala ovu rečenicu, ali znam da mi je ostala duboko urezana u pamćenje.
Zašto? Pa vjerovatno zato što sam po prirodi sanjar, dobro, nisam baš 24h dnevno u oblacima, ali ponekad volim maštati. kao što sam iz psihologije naučila; maštanje je obrambeni mehanizam, još jedan način da nakratko zaboravimo sve frustracije, sve ono loše što se događa oko nas i otplovimo negdje daleko...
Dobro, malo sam skrenula s teme, ali svatko od nas ima posebno mjesto gdje odlazi sasvim sam. nemoguće je sa sobom povesti nekoga jer tamo SVI odlazimo sami. Tamo je sve onako kako želimo da bude... Tamo je more azurno i toplo, tamo je snijeg najbijeliji, tamo je sve onako kako samo zamislit možemo.
Tamo sam okružena ljudima koje volim, tamo je i on. Čeka me sa anđeoskim osmijehom na licu, i najljepšim glasom na svijetu. Tada je on samo moj, onaj o kome sam maštala kao djevojčica; moj princ na bijelom konju, moj privatni Romeo... i tada je sve moguće. Tad prestaju suze, a moje usne poprimaju oblik blaženog osmijeha...
Što je loše u maštanju? Naravno, ako ga konzumiramo u umjerenim količinama ( kao i još neke stvari, hi, hi).
Zato svi ponekad zatvorite oči, pozovite ono dijete koje čuči u vama i koje smo svi nekada bili i maštajte... Ali pripazite da se na vrijeme vratite u stvarnost da nebi propustili najljepše snove koji se događaju u stvarnom životu! :)

- 19:22 - Komentari (0) - Isprintaj - #

srijeda, 04.05.2005.

Nakon duuuugo vremena...

Ne, nisam zaborvila svoj blogić, samo sam izgubila pojam o vremenu. zašto? Zato što sam zaljubljena, zato što sam bila posvađana sa najboljom prijateljicom ( čak 3 dana!), i zato što je još samo 6 tjedana do kraja šk. god.
Počinje "lagano" zahuktavanje oko testova, ispitivanja i naravno manjka sati (i to iz matematike!), a tu su još i maturanti, koji nas ubrzo napuštaju (nas jadnike koji imamo još 2 godine školovanja!!!).
Naravno, u razredu je opći kaos, jer sve mamine i tatine curice sad hoće imati petice i podići prosjek, ali naravno, one ni slučajno nebi uzele knjigu u ruke. ( Samo da se razumijemo; imala sam i ja sve petice u osnovnoj, inače nebi bila u ovoj školi, ali sad ih nemam, jer sam tu zbog znanja, a ne radi ocjena. Meni je trica fenomenalana, ako ja toliko znam!) Naravno, te iste curica misle da će na prijemni na fakultet doći naoružane šalabahterima i razno raznim papirićima. i onda još MOLE profesore za bod, jer MORAJU proći s odličnim!!! ali iste te nikad nisu bile u poznatoj (najpoznatijoj) ustanovi našega lijepoga grada, što je opća kultura. Da, mi živimo u zemlji koja razvija turizam, a neki pojedinci neznaju najpoznatije znamenitosti svoga grada! evo, zapeglala sam s ovim, ali me to full živciralo, pa sam morala malo... :)
Inače, life isn´t fair... ali navikla sam na to.
Prije par mjeseci poistovjećivala sam se sa onom:" ne očekuj princa na bijelom konju, jer obično dođe samo konj." a onda je taj "konj" izašao iz mog života, a pojavio se netko drugi. netko tko nije konj (definitivno) a u tome i je problem. on nije takav da će iskoristit žensku, ono "za jedno večer". jer on kad voli, voli do kraja. zapravo, s njim sam u prijateljskim odnosima i to me muči. On nezna što osjećam prema njemu, a i studira u drugom gradu pa je to little problem! ali je drag i simpatičan, jednostavno neodoljiv!
ali moram ga pokušat zaboraviti, jer je nemoguće i prekomplicirano...
možda, ako nam je suđeno ( kako srcedrapajuće, fuuj!) jednom sve krene na dobro, a ako nije, ništa. malo ću patiti, a onda ću se obući u dugine boje i zaljubiti u nekoga kome se sviđam...

- 19:14 - Komentari (0) - Isprintaj - #

srijeda, 20.04.2005.

za početak...

hm, nikad neznam napisati ili reći prave riječi na početku. pa možda, bok svima, koji ćete imati živaca čitat jadikovke i izljeve sreće jedne srednjoškolke.

- 22:31 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

<	svibanj, 2005
P	U	S	Č	P	S	N
						1
2	3	4	5	6	7	8
9	10	11	12	13	14	15
16	17	18	19	20	21	22
23	24	25	26	27	28	29
30	31